| Pocetna
O skoli
Vijesti iz skole
Foto - album
Novosti iz svijeta
Mladi umjetnici
Publikacije
Teen kutak
Sekcije
Naj linkovi
Muzika/Mp3
Film/video - DVD
Knjiga gostiju
Kontakt
Smijesne slike
|
Razvoj discipline kod djece
Discipliniranje djece je proces u kojem djeca uce granice prihvatljivog ponasanja. Discipliniranjem ucimo dijete da nakon svake aktivnosti slijede posljedice, bile one dobre ili lose, da smo svi odgovorni za svoje ponasanjeUcimo ih da imamo pravo i mogucnost izbora i da postoje granice koje su svima korisne. Disciplinirano dijete je odgovorno, zna samostalno odlucivati aktivno, suradjuje s vrsnjacima i odraslima te postuje clanove obitelji, svoje prijetelje i druge ljude. Nije li stoga zelja svakog roditelja imati takvo dijete? Kako disciplinirati svoje dijete? Postavite jasne granice za one aktivnosti koje Vase dijete zbog svoje dobi nije sposobno samo kontrolirati. Izbjegavajte naredbe i postavljajte djetetu granice unutar kojih moze preuzeti kontrolu svog ponasanja. Ponekad roditelji smatraju da moraju imati potpunu kontrolu nad svojom djecom ili ce u suprotnom djeca kontrolirati njih. I djeca trebaju imati kontrolu nad odredjenim okolnostima i stvarima. Na taj nacin ucimo ih odgovornosti. Budite jasni u svojim zahtjevima. Npr. djetetu je mnogo lakse razumjeti ako mu kazete: 'Molim te stavi casu na sredinu stola, nego: Pazi na tu casu mlijeka.Kada se dogovarate s djetetom oko nekog pravila, trazite od njega da ponovi svojim rijecima ono sto od njega ocekujete. Tako cete biti sigurni da Vas je dijete razumjelo. Dopustite djetetu da ponekad samo donosi odluke. Ako pri tome ono donese odluku za koju smatrate da nije adekvatna (npr. Ostajat cu svaku vecer do 10 sati vani), mozete traziti da preispita svoju odluku (npr. Sto bi ti ucinio kada bi bio na mom mjestu?). Budite ustrajni Pratite da li se dijete pridrzava pravila koje ste dogovorili. Sjetite se jos jednom da postoje djeca koja teze prihvacaju pravila. Ne postavljajte pravila na kojima i sami niste spremni ustrajati (npr. Svaku vecer ici ces u krevet poslije crtica.) Neka dijete unaprijed zna koje su posljedice njegova ponasanja, npr: Budem li vozio romobil po cesti, bit ce mi zabranjeno igrati se njime izvan dvorista. Iako kaznjavanje izaziva brzu promjenu nepozeljnog ponasanja, KORISTITE GA STO JE RJEDJE MOGUCE. Kaznjavanjem ucimo dijete STO NE SMIJE, ali ga ne ucimo sto TREBA i SMIJE ciniti, (npr. ako ste udarili dijete nakon sto je pretrcalo cestu, ono je samo naucilo da cestu ne smije pretrcavati. Ono jos uvijek ne zna kako da ju prijedje.) Kakve su adekvatne posljedice djetetova negativnog ponasanja? Dajte djetetu znak da je pretjeralo sa svojim ponasanjem (npr. strog pogled ili verbalno upozorenje). Posljedicom morate pokazati da postujete dijete, ali i sebe (Preglasna si i ne mogu razgovarati telefonom. Molim te, idi u sobu.) Posljedica mora biti povezana s neprihvatljivim ponasanjem (npr. nakon sto se dijete potuklo, neadekvatno je zabraniti gledanje filma. Mnogo je primjerenije da se mora ispricati za svoje ponasanje.) Ne poistovjecujte dijete i njegovo ponasanje (umjesto: Ti si neuredna, mnogo je bolje reci: Nisi pospremila sobu. Ucini to danas ili...) Posljedica mora uslijediti ubrzo nakon djetetova negativnog ponasanja. U suprotnom dijete nece povezati posljedicu i ponasanje koje treba ispraviti. Posljedica ne smije biti preintenzivna s obzirom na nepozeljno ponasanje (npr. zabrana izlazaka 6 mjeseci za 15 min. kasnjenja. Dovoljan je 1 dan.) Kada ste jednom odredili posljedicu, i sami u njoj morate ustrajati. Stoga, ne odredjujte posljedice koje sami ne mozete provesti. (Svaki cu te dan dovoziti i odvoziti iz skole.)
|
|
|
Polazak u prvi razred
Velik dogadjaj za roditelje, ponosne bake i djedove je polazak u prvi razred najdrazeg klinca i klinceze, a upisi su u toku. Je li dijete spremno za skolu i sto roditelj treba uciniti? S polaskom u prvi razred djeca se nalaze u novoj situaciji: trebaju se snaci u novoj skupini medju vrsnjacima. Uspjesno ukljucivanje u razred utjece na cjelokupno skolovanje i prilagodjavanje djeteta. Iako mnogi kazu da bi skola, ustvari, trebala biti zrela za djecu, a ne djeca za skolu, mozemo reci da skola pred djecu postavlja zahtjeve koji traze odredjenu zrelost. Danas govorimo o spremnosti za polazak u skolu - ona znaci tjelesnu, emocionalnu, intelektualnu i socijalnu zrelost djeteta. Svi ovi uvjeti spremnosti nisu jednaki kod djeteta i o tim razlikama trebaju voditi racuna i roditelji i ucitelji. Tjelesna zrelost znaci dovoljna tjelesna razvijenost za napore koje trazi skola, uskladjenost misica potrebna za pisanje, vid, sluh itd. Intelektualna zrelost obuhvaca razvoj govora i jezika, mogucnost koncentracije (sestogodisnjak bi se trebao moci koncentrirati 15 do 20 minuta), razvijenost opazanja i pamcenja itd. Dovoljna emocionalna zrelost djeteta znaci da je spremno odgoditi svoje potrebe, da moze razumjeti da ne uspijeva u svemu i odmah, te da zbog neuspjeha nece odustati ili optuzivati samo sebe, vec uloziti pojacani napor. Socijalna zrelost znaci, naprimjer, da se dijete moze odvojiti od obitelji i prilagoditi skupini vrsnjaka, usvajati pravila u toj skupini i sklapati prijateljstva. Je li dijete spremno za skolu? Moze se ukratko reci: ako se moze koncentrirati (usredotociti) na pricu ili na samostalan rad (na primjer crtanje) i odgoditi vlastite zelje - to su dobri preduvjeti za skolovanje. Ako dijete moze ispricati mastovitu pricu, tocno prepricati pricu sto su takodjer dobri preduvjeti za skolovanje. Sto trebaju uciniti roditelji? Ako i sami nemate bas najsretnija sjecanja povezana sa skolom, pouzdajte se u promjene u skolama i opustite se. Ohrabrite dijete - skolu prikazite kao mjesto na kojem se moze uzivati i radovati, gdje se moze zadovoljiti radoznalost i zedj za znanjem. Ako se dijete ne privikava i ako u razredu nije steklo prijatelje, to je normalno - neka djeca trebaju vise vremena da bi se navikla na skolsku svakodnevnicu. Ako se brinete zbog toga, obratite se s povjerenjem uciteljici, ako to ne pomaze, obratite se psihologu ili pedagogu. Iako ce vase dijete najcesce pricati s odusevljenjem o skoli, moguca su i razocaranja i frustracije. Saslusajte dijete pazljivo i s razumijevanjem. Takodjer potrazite pomoc ako dijete ima dugotrajne poteskoce u koncentraciji i pracenju nastave. Neka djeca imaju velike poteskoce sa savladavanjem slova - ako se radi o poteskocama citanja i pisanja potrebna je logopedska pomoc. Kod svih je poteskoca bitno da roditelj postupa sabrano i ne optuzuje dijete upravo kad ono treba puno podrske i razumijevanja. Roditelj treba stvarati realan pogled na djetetove sposobnosti, niko ne moze u svim aktivnostima postizati dobre rezultate. Prihvatiti dijete takvo kakvo jest, ne pokusavati preko djeteta ostvarivati svoje zelje i ambicije, ne usporedjivati s drugima u obitelji. Nauciti gledati stvari ocima djeteta, nesto sto je sitnica, npr. svadja s prijateljem, moze biti dozivljaj koji je njemu emocionalno najbitniji. Sudjelovati u skolskom zivotu djeteta, dolaskom u skolu, sudjelovanjem u radu skole, suradjivati s uciteljem/uciteljicom.
.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
